PROPISI EUROPSKE UNIJE - TEMELJ IZVJEŠĆIVANJA O ODRŽIVOSTI

Kada je u pitanju izvješćivanje o održivosti Europska unija ima nekoliko regulatornih instrumenata sa izravnim učinkom u svim državama članicama. Instrumenti su automatski važeći u svim državama Europske unije i one su dužne poštivati donesene propise.

Propisi se odnose na dragovoljne i obvezne sustave u kojima su sadržani elementi cjelovitog izvješćivanja o održivosti.

U ove sustave ubrajamo:
- Direktivu o knjigovodstvenom osuvremenjivanju (the Accounts Modernisation Directive);
- Europski registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (the European Pollutant Release and Transfer Register - PRTR);
- Direktivu o cjelovitom sprječavanju i nadzoru onečišćenja (the Integrated Pollution Prevention and Control Directive - IPPC);
- Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (the EU Eco-Management and Audit Scheme - EMAS);
- Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (the EU Emission Trading System - ETS).

Naglasimo da je ETS sustav jedinstven s obzirom na mogućnost uspoređivanja podataka i transparentnost. Osim toga, Opća uprava za okoliš Europske unije (the Directorate-General for the Environment) je također započela rad na stvaranju metodologije za izvješćivanju o zaštiti okoliša u okviru Akcijskog plana održive potrošnje. Objava ovog dokumenta se očekuje početkom 2012. godine.

Trendovi u aktivnostima europskih vlada

Zemlje članice Europske unije su do 2010. godine prenijele Direktivu o modernizaciji u svoja nacionalna zakonodavstva, a većina ih je prenijela i Direktivu 2006./46. No, vlade su otišle i korak dalje. Države preuzimaju sve veću ulogu u osiguravanju minimalnog nivoa objavljivanja informacija i prevencije rizika.

Značajan broj europskih država je u svoje nacionalno zakonodavstvo uvrstio obvezatne i dragovoljne zahtjeve za izvješćivanjem. Najprije su ovakve promjene uvele Švedska, Francuska i Njemačka (2001.), a zatim Norveška, Belgija i Italija (2004.). Mađarska i Rumunjska imaju neke dodatne obvezujuće standarde u svojoj legislativi koje se odnose na zaštitu okoliša kojima se definira izvješće o okolišu kao analitički dokument nužan pri planiranju i promociji programa. U Mađarskoj, kao i u ostalim zemljama, rast svijesti o društveno odgovornom poslovanju ne potiče samo vlada već i mediji, civilno društvo i multinacionalne kompanije primjenjivanjem politika i propisa.

U protekle četiri godine vidljiv je trend da u sve većem broju država, na inicijativu vlade, izvješćivanje o održivosti postaje obvezatno. Vlade postaju sve aktivnije i počinju regulirati ovo područje, što je i jedan od glavnih zaključaka publikacije „Mrkva i štap“ u izdanju KPMG-a, GRI-a, UNEP-i Sveučilišta Stellenbosch, 2010. godine.

Kao slijedeći vidljivi trend izranja činjenica da vlade često kombiniraju obvezatni i dragovoljni pristup izvješćivanju. Dragovoljni standardi ili smjernice dizajnirani su tako da pomažu tvrtkama ili javnim organizacijama pri izvješćivanju. Dragovoljni standardi su komplementarni s obvezujućim, ali istovremeno funkcioniraju kao prethodnice novih zakonskih propisa. Vlade žele pripremiti teren prije donošenja novih obvezujućih zakona. Cilj je osigurati smjernice tvrtkama, a da se pri tome izbjegnu uobičajene procedure pri stvaranju novih zakona.

Izvor: The State of Play in Sustainability Reporting in the European Union

Napomena: Za pojašnjenje pojedinih zakonskih regulativa pogledajte verziju članka na engleskom jeziku ovdje.